Na putu smo kom ne vidimo kraj. Možda ga nema. Možda nije važan. Možda nećemo znati da smo do njega došli kad do njega, neizbežno, dođemo, možda kao onaj divan par u onoj strašnoj pesmi. Na putu smo, tražimo, tražeći sebe pronalazimo, otkrivamo, smišljamo nove ukuse, spajamo nespojivo. Na putu žalimo samo za onim što ne probamo. Čokolada i kozji sir? Hajde, zašto da ne? Hajde da na kraju puta kažemo da ne žalimo ni za čim.